Jurkićev hommage ljepoti

U planinama, 1922. / Snimila Marina Bralo

Riječi su to Gabriela Jurkića, jednog od prvih školovanih umjetnika u Bosni i Hercegovini na početku 20. stoljeća, velikog intelektualca, produhovljenog čovjeka i posvećenog slikara. Duboko i istinski volio je ne samo svoju zemlju, nego i ljepotu koju je svugdje otkrivao i bilježio s namjerom „da ju čita sebi i svijetu“. Koliko je toga morao izreći! Koliko slika, ideja, simbola, crtica iz života, snova i alegorija nam je ostavio u nasljeđe, kao jedan od najistaknutijih predstavnika simbolizma, secesije i postimpresionizma u bosanskohercegovačkoj i hrvatskoj umjetnosti. „U životnoj je temi zavičajnoga krajolika Jurkić ostvario magične prizore zemaljske i nebeske harmonije kojima se nedvojbeno ubraja među naše najveće pejzažiste 20. stoljeća“, napisala je u katalogu izložbe Lada Bošnjak Velagić.

Predstavljanje ponajboljih umjetničkih ostvarenja iz njegova još uvijek u cjelini nesaglediva opusa u povodu velike obljetnice koju obilježava njegova matična galerija u Livnu na Gorici širokogrudni je dar čuvara njegovih djela vjernoj umjetnikovoj publici. Prilika je to da ponovno uživamo u impresijama njegovih ideja koja zrcale tankoćutnu i profinjenu dušu umjetnika. Na tom putu svakodnevno je „grabio impresije na vrelu, u plein airu poput apoštola prirode da i svaka pa i najmanja sitnica bude istinita“, zapisao je davne 1911. godine njegov brat blizanac Mirko Jurkić.

U sažetom presjeku izložba donosi uvid u autorov širok tematski i stilski dijapazon s namjerom da se prikaže umijeće i svestranost autorove rukopisne manire. Izabrana su pretežno djela iz ranije umjetničke faze kada je u mladenačkom zanosu htio prikazati ljepotu i ideju „čiji odjeci su izvan vremena i prostora“. Prikazana su njegova najranija djela u kojima se nazire umjetnikova sklonost prema simbolizmu: Otok s hramom, 1905, prema Böcklinu; Na moru, 1913; Kuda, 1916; Put u vječnost, 1918. Slijede primjeri poentilističke manire i modernizma iz autorove ranije umjetničke faze: Šumski motiv, 1906; Motiv iz Gruža, 1912; Pastirica (Malovan), 1918; djela iz ciklusa Zima, u kojima je, kako je sam rekao, „htio pokazati da su u toj jednostavnosti bjeline zimske sve zagonetnosti i odgonetke misterija sjene, svjetla i boja“. Djela iz kasnijeg stvaralačkog perioda, Šuma u jesen i Zima (Zimska izmaglica), obje iz 1944, dodatno naglašavaju Jurkićevu kontemplaciju i čežnju za iskonom.

Iz opsežna crtačkog opusa koji se čuva u fundusu Franjevačkoga muzeja i galerije Gorica – Livno izabrano je nekoliko djela u grafitnoj olovci, pastelu, tušu i akvarelu koja prikazuju umjetnika u stvaralačkom procesu rada – njegovu sistematičnost, studioznost i slobodniju, neposredniju rukopisnu invenciju. Iako je na izložbi predstavljeno samo jedno djelo iz njegova sakralna opusa, Gospa od Osove iz 1928, treba naglasiti da je sakralna dionica stalno prisutna u autorovu stvaralaštvu. Pišući o Jurkićevoj produhovljenosti i bliskoj vezi s franjevcima, fra Marko Karamatić u katalogu izložbe navodi riječi književnika Vladislava Kušana u listu Hrvatska prosvjeta iz 1934: „Duševna smirenost i pokoj lebdi iznad svega, ona blažena smirenost, koju smo mi u našoj vrtoglavoj jurnjavi za novim već davno izgubili. To g. Jurkića izdiže visoko iznad množine slikarskih afektacija i daje mu sasvim odvojeno mjesto u našem slikarstvu“.

Izložba Hommage ljepoti, in memoriam 1974. – 2024. donosi nam do sada nekoliko neizloženih Jurkićevih djela koja su privatni kolekcionari željeli izložiti upravo na izložbi u Livnu. Među njima je i slika Dubrovnik iz 1924. impozantnih dimenzija (80 x 312 cm), za koju Biserka Rauter Plančić kaže: „Izatkao je himnu Suncu u kojem je svaka nit jednako vrijedna i služi cjelini“.

U suradnji s Nacionalnim muzejom moderne umjetnosti iz Zagreba, Umjetničkom galerijom BiH, Zagrebačkom nadbiskupijom i Apostolskom nuncijaturom u Republici Hrvatskoj, Župom Uznesenja BDM Osova, obitelji Jurkić, obitelji Šunjić, Anđelinom i Tihomirom Mamićem, Endijem Poškovićem i Julie Anne Visco, Darkom Kalečakom, Željkom Nakićem, Vlatkom Grabovcem, te susretljivošću ostalih privatnih kolekcionara, muzej i franjevačka zajednica na Gorici na najljepši mogući način odali su počast čovjeku čiji nas život nadahnjuje, a baština oplemenjuje.